LUCIJA BREŠKOVIĆ NAKON OSVAJANJA EUROPSKE BRONCE
Kada imaš tek 10 posto vida, no unatoč tome osvajaš medalje i pehare na sportskim natjecanjima u konkurenciji sportaša bez hendikepa te uz to s odličnim uspjehom završiš gimnaziju i među prvima položiš sve ispite na prvoj godini fakulteta, a potom doneseš kući brončano odličje s velikog natjecanja za slijepe i slabovidne, svakako zaslužuješ posebne čestitke i „kapu do poda“.

A posebno čestitke od strane gradonačelnika Ivana Udovičića  i njegovih suradnika, upravo iz navedenih razloga, dobila je u četvrtak 20-godišnja judašica Lucija  Brešković, koja je na Europskom prvenstvu za slijepe i slabovidne osobe u Portugalu osvojila brončanu medalju.

Ova mlada članica JK Kaštela s gradonačelnikom Udovičićem razgovarala je o šest dana boravka u Portugalu gdje se natjecala uz podršku svog glavnog trenera, Boška Rozge, za kojeg je kazala da joj je bio prava potpora.

Kroz šalu je navela  kako zbog boravka u Portugalu trener Rozga ovih dana mora na radnom mjestu odrađivati dvostruke smjene pa zato i nije došao s njom  na prijem kod gradonačelnika.

No uz nju su ovog puta bili treneri Nenad Buzov i Ante Batinić te sudac Ante Topić, koji su u razgovoru za Portal, o Luciji imali samo riječi hvale.

– Lucija je, da tako kažem, bolno tvrdoglava i uporna. Zbog toga je vjerojatno uspjela biti odlična učenica u gimnaziji i prije ljeta očistiti godinu na Bogoslovnom fakutetu. Isti karakter ima i  kao judašica, velika je radnica, na tatamiju daje cijelu sebe. Unatoč što zbog vida ne može pratiti svaki pokret protivnika to je ne čini malodušnom, već naprotiv, gura naprijed pa i ne čude svi dobri rezultati koje je do sada ostvarila – kazao je o Luciji Ante Topić, dok je trener Buzov uz Lucijinu asistenciju i uz osmijeh prepričao kako je izgledao njegov prvi trening na kojem je bila Lucija.

– Kad sam došao u klub nisam znao za njen problem i na prvom treningu ja njoj klimam glavom da pozdravi, ona ništa. Ja još nekoliko puta, ona i dalje ništa pa sam joj već želio održati trenersko predavanje. Onda se netko sjetio da me upozori da ona ne vidi dok joj klimam glavom – ispričao je Buzov naglasivši kako u radu s njom ponekad zaboravi na njen hendikep jer treninge odradi kao i da ga nema.

Lucija Brešković dolazi iz obitelji s petero djece, od kojih njih troje ima albinizam, zbog čega imaju i probleme s vidom. Osim Lucije judom se, iako slabovidni, bave i njen mlađi brat i sestra.

– Trenirati s njima ne razlikuje se posebno od treniranja ostale djece. Jedino što moramo paziti je da prilagodimo boje kimona i strunjača, važna je boja i ton našeg glasa. Ali sve je to zanemarivo kad nas Lucija, inače kako kažemo, kapetanica kluba, obraduje s ovakvim uspjesima – složio se trener Ante Batinić,

Da je Lucija prava kapetanica pokazali su članovi njenog kluba, rodbina i brojni prijatelji koji su Luciju u ponedjeljak dočekali u zračnoj luci po povratku iz Portugala i tako joj zahvalili na nagradama koje je donijela u klub i Kaštela.

Sama Lucija kazala nam je kako trenira pet godina, od kada je JK Kaštela počeo s radom u Rudinama u kojima živi. No, kazala je kako joj je ova godina, bila najaktivnija i najzahtjevnija.

– Ova godina bila mi je izuzetno radna, trenirala sam uglavnom dva puta dnevno, a osim treninga u dvorani, često sam trčala na Marjanu ili u Rudinama. Ovog ljeta imali smo dodatne treninge plivanja, ali na kraju se isplatilo – kratko je opisala Lucija i izrazila svoje nade kako će nastupiti na nekoj od narednih Olimpijada.

– Redovno nastupam na svim natjecanjima na kojima nastupa moj klub. Ali nastup u Portugalu stvorio je poseban osjećaj, jer se boriš sa sebi ravnima, odnosno ljudima koji imaju sličan hendikep poput tebe.

Ovaj uspjeh odškrinuo mi je vrata i drugih velikih natjecanja. Naravno da je želja svakog sportaša nastupiti na Olimpijadi, pa tako i moja. Postoji šansa, kada se rangiraju svi rezultati, da otputujem slijedeće godine na Paraolimpijadu u Rio, no za to je ipak mala vjerojatnost, ali zasigurno ću se boriti na tatamiju u Tokiju na Paraolimpijadi za četiri godine – najavila je svoje planove Lucija, a mi joj možemo samo poželjeti da se ti planovi i ostvare.

I svakako želimo poželjeti i da trener Boško Rozga ne mora “odrađivati dvije smjene” kako bi nadoknadio vrijeme propušteno na radnom mjestu dok Luciji bude potrebna podrška na nekom od slijedećih natjecanja.

Jer judo kao i drugi sportovi  stvaraju kvalitetne i uspješne mlade ljude, a to je bit, zar ne?!

Tekst preuzet s mrežnih stranica Portala grada Kaštela.